5.4.1 eBird

eBird prikuplja podatke o pticama iz ptica; volonteri mogu pružiti skalu koju nijedan istraživački tim ne može podudarati.

Ptice su svuda, a ornitologi žele da znaju gde je svaka ptica u svakom trenutku. S obzirom na savršeni skup podataka, ornitolozi mogu da se bave mnogim osnovnim pitanjima u svojoj oblasti. Naravno, prikupljanje ovih podataka je izvan opsega bilo kog konkretnog istraživača. Istovremeno, ornitolozi žele bogatije i potpunije podatke, "ptičari" - ljudi koji gledaju pticu za zabavu - stalno posmatraju ptice i dokumentuju ono što vide. Ove dve zajednice imaju dugu istoriju saradnje, ali sada su ove saradnje transformisane u digitalno doba. eBird je projekat distribuiranog sakupljanja podataka koji traži informacije od ptičara širom svijeta, a već je primilo više od 260 miliona vidljivih ptica od 250.000 učesnika (Kelling, Fink, et al. 2015) .

Pre lansiranja eBird-a, većina podataka kreiranih od strane birders-a nije bila dostupna istraživačima:

"U hiljadama plakara širom sveta danas leže nebrojene beležnice, indeksne kartice, anketirani kontrolni listovi i dnevnici. Onim nama koji smo uključeni u institucije za birding dobro znamo frustraciju saslušanja iznova i iznova o 'mojoj knjizi pčelara mog ujaka'. Mi znamo koliko su oni vredni. Nažalost, takođe znamo da ih ne možemo koristiti. " (Fitzpatrick et al. 2002)

Umesto da ovi dragoceni podaci budu neiskorišteni, eBird omogućava brodarima da ih prenose u centralizovanu, digitalnu bazu podataka. Podaci preneti na eBird sadrže šest ključnih polja: ko, gdje, kada, koja vrsta, koliko i napor. Za čitaoce koji nisu birding, "napor" se odnosi na metode koje se koriste pri praćenju. Provera kvaliteta podataka počinje još pre prenosa podataka. Birders pokušavaju da podnesu neobične izveštaje - kao što su izveštaji o veoma retkim vrstama, veoma visokim brojem ili izvan sezone izveštaja - označavaju se, a veb lokacija automatski zahteva dodatne informacije, kao što su fotografije. Nakon prikupljanja ovih dodatnih informacija, označeni izveštaji se šalju jednom stotinu volonterskih regionalnih stručnjaka za dalju reviziju. Nakon istrage od strane regionalnog eksperta - uključujući moguće dopisivanje sa birderom - označeni izveštaji se odbacuju kao nepouzdani ili uneseni u bazu podataka eBird (Kelling et al. 2012) . Ova baza podataka o pregledanoj opservaciji tada je dostupna svima na svetu sa internet konekcijom i do sada je to koristilo skoro 100 recenziranih publikacija (Bonney et al. 2014) . eBird jasno pokazuje da su dobrovoljni nosioci sposobni da prikupljaju podatke koji su korisni za prave ornitološke istrage.

Jedna od ljepota eBird-a jeste da ona snima "rad" koji se već dešava - u ovom slučaju, ptica. Ova mogućnost omogućava projektu da postigne ogromnu skalu. Međutim, "rad" koji se vrši od strane ptičara ne upravo poklapa sa podacima koji su potrebni od ornitologa. Na primer, u eBirdu, prikupljanje podataka određuje lokacija ptičara, a ne lokacija ptica. To znači da se, na primjer, većina opservacija javlja u neposrednoj blizini puteva (Kelling et al. 2012; Kelling, Fink, et al. 2015) . Pored ove nejednake raspodjele napora nad prostoru, stvarna opažanja od strane ptičara nisu uvijek idealna. Na primer, neki ptičari samo prenose informacije o vrstama koje smatraju zanimljivim, a ne informacije o svim vrstama koje su posmatrali.

Istraživači kompanije eBird imaju dva glavna rješenja za ove probleme u pogledu kvaliteta podataka - rješenja koja mogu biti korisna iu drugim projektima sakupljanja podataka. Prvo, istraživači eBird neprekidno pokušavaju da unaprede kvalitet podataka dostavljenih od strane ptičara. Na primjer, eBird nudi edukaciju učesnicima, a stvorila je vizuelizaciju podataka svakog učesnika koji svojim dizajnom ohrabruju ptičare da prenose informacije o svim vrstama koje su primetili, a ne samo najinteresantnije (Wood et al. 2011; Wiggins 2011) . Drugo, istraživači eBird-a koriste statističke modele koji pokušavaju ispraviti bučnu i heterogenu prirodu sirovih podataka (Fink et al. 2010; Hurlbert and Liang 2012) . Još nije jasno da li ovi statistički modeli u potpunosti uklanjaju pristrasnost iz podataka, ali ornitolozi su dovoljno pouzdani u kvalitetu prilagođenih eBird podataka koji su, kao što je ranije pomenuto, ovi podaci korišteni u gotovo 100 naučnoistraživačkih publikacija.

Mnogi neoritolozi su inicijalno izuzetno skeptični kada prvi put čuju o eBird. Po mom mišljenju, deo ovog skepticizma dolazi od razmišljanja o eBird na pogrešan način. Mnogi ljudi prvo misle da su "podaci eBird savršeni", a odgovor je "apsolutno ne." Međutim, to nije pravo pitanje. Pravo pitanje je: "Za određena istraživačka pitanja, da li su podaci eBird bolji od postojećih ornitoloških podataka?" Za to pitanje odgovor je "definitivno da", delom zato što za mnoga pitanja od interesa, kao što su pitanja o velikoj sezonskoj migraciji - nisu realne alternative distribuiranom prikupljanju podataka.

Projekat eBird pokazuje da je moguće uključiti volontere u prikupljanje važnih naučnih podataka. Međutim, eBird i srodni projekti ukazuju na to da su izazovi u vezi sa uzorkovanjem i kvalitetom podataka zabrinuti za projekte distribuiranog prikupljanja podataka. Kao što ćemo vidjeti u sledećem odeljku, međutim, pametnim dizajnom i tehnologijom, ove opasnosti mogu se minimizirati u nekim postavkama.